Zakon broj 32 iz 2009. godine u vezi s zaštitom okoliša i upravljanjem glavna je pravna osnova u području zakona o okolišu u Indoneziji.
Postoji više od 30 vladinih propisa i predsjedničkih odluka koje se odnose na zakon o okolišu u Indoneziji.
Indonezija ima jednu od najvećih šuma na svijetu, naime tropsku prašumu, što je vrlo važno za globalno okruženje.
Indonezija je jedna od zemalja koja je potpisala Pariški sporazum o klimatskim promjenama u 2015. godini.
U Indoneziji postoji nekoliko nacionalnih parkova poput Nacionalnog parka Mount Gede Pangrango i Nacionalnog parka Komodo zaštićeno zakonom.
Indonezija također ima vladin program za smanjenje emisija stakleničkih plinova, naime nacionalni program u smanjenju emisija zelenog plina (NDC).
Postoji nekoliko nevladinih organizacija koje su u Indoneziji uključene u područje okoliša, kao što su Walhi (okoliš okoliša Wahana) i Greenpeace Indonesia.
Indonezija također ima zakon broj 5 iz 1990. o očuvanju bioloških prirodnih resursa i njegovih ekosustava koji reguliraju očuvanje biološke raznolikosti.
Indonezijska vlada poduzela je nekoliko radnji za smanjenje onečišćenja zraka, poput zabrane upotrebe vozila starim dizelskim motorima.
Indonezija također ima zakon broj 18 od 2008. o upravljanju otpadom koji regulira gospodarenje otpadom i zaštitu okoliša od utjecaja otpada.
