Drevni Egipat je mjesto na kojem se medicinska znanost prvi put razvila oko 2600. godine prije Krista.
Hipokrat se smatra ocem moderne medicine jer je učio da bolest nije prokletstvo ili kazna Boga, već ima uzrok koji se može identificirati i izliječiti.
Tijekom srednjeg vijeka liječenje su proveli liječnici i kirurzi koji nisu imali odgovarajuće znanje o ljudskoj anatomiji.
U 16. stoljeću, Andreas Vesalius, poznati anatomski stručnjak iz Belgije, uveo je novo znanje o ljudskoj anatomiji koji su pomogli poboljšati vještine kirurga.
U 18. stoljeću Edward Jenner pronašao je cjepivo za male boginje koje je pomoglo smanjiti broj smrtnih slučajeva od ove bolesti.
Otkrivanje mikroskopa u 19. stoljeću pomaže liječnicima i znanstvenicima da razumiju bolest i organizme koji uzrokuju bolest bolje.
U 20. stoljeću, otkriće antibiotika poput penicilina pomoglo je smanjiti broj smrtnih slučajeva zbog bakterijskih infekcija.
Tijekom Drugog svjetskog rata, medicinska skrb i medicinska tehnologija brzo su se razvili zbog pritiska na zacjeljivanje teških rana i smanjenje broja smrti na bojnom polju.
1967. prvi je liječnik uspješno izveo transplantaciju srca.
U posljednjim desetljećima medicinska tehnologija poput medicinskog snimanja, robotike i genetike promijenila je način na koji razumijemo, dijagnosticiramo i liječimo bolest.
