Prosvjetiteljska filozofija potječe iz Europe u 18. stoljeću i postala je popularna u Indoneziji u 19. stoljeću.
Jedna od poznatih figura filozofije prosvjetiteljstva u Indoneziji je Raden Adveng Kartini.
Prosvjetiteljska filozofija naglašava slobodu misli i glume, kao i kritiku autoriteta i dogme.
Prosvjetiteljski mislioci u Indoneziji često su povezani s pokretom nacionalizma i borbom za neovisnost od kolonijalizma.
Jedan važan koncept filozofije prosvjetiteljstva je racionalizam, naime uvjerenje da se znanje mora temeljiti na zdravom razumu i empirijskim dokazima.
Filozofija prosvjetiteljstva također naglašava važnost obrazovanja i razvoja ljudskog potencijala.
Neki prosvjetiteljski mislioci u Indoneziji također kritiziraju društvene prakse koje se smatraju nepoštenim, poput kasta i sustava ropstva.
Filozofija prosvjetiteljstva u Indoneziji nije ograničena samo na intelektualce, već utječe i na kretanje ljudi i šire zajednice.
Prosvjetiteljski mislioci u Indoneziji također stvaraju književna i umjetnička djela koja nadahnjuju pokret za nacionalizam.
Iako filozofija prosvjetiteljstva više nije glavna škola u indonezijskom razmišljanju, njegovo nasljedstvo i utjecaj još uvijek se osjećaju u različitim životnim poljima.
