Pogreb su tisućama godina provodile mnoge kulture i religije.
U nekim zemljama, poput Meksika i Španjolske, održavaju se sprovodi kako bi proslavili živote nekoga tko je umro.
U nekim kulturama, kao što su u Gani i Kini, ljudi nose osobne stvari i hranu na ukop kako bi pružili podršku duši koja je umrla.
U 19. stoljeću pokop je postao popularan u Sjedinjenim Državama i mnogim bogatim ljudima koji su gradili veličanstvene grobnice kao znak socijalnog statusa.
U nekim zemljama, poput Indonezije i Indije, ljudi su zakopali tijela u zemlji koja je ručno iskopana kao oblik poštovanja.
Krajem 19. stoljeća i početka 20. stoljeća, aktivnost balzamiranja (očuvanje tijela) postala je popularna u Sjedinjenim Državama kako bi se omogućila da se tijela prikazuju duže vrijeme.
Neki ljudi odlučuju pomiješati pepeo s materijalima poput drveta ili staklenih vlakana kako bi napravili dragulje.
U nekim zemljama, poput Japana, obitelj stavlja pečat na grob kao znak da je netko umro.
Neki ljudi odlučuju održavati tijelo kao oblik poštovanja, poput muzeja patologije u Philadelphiji, koji sadrži tijela različitih vrsta bolesti i ozljeda.
Neki ljudi odluče pustiti svoje tijelo da se pretvore u gnojivo ili naprave hranu za ribu ili ptice.
