Utilitarizam je etička teorija koja kaže da je prava radnja akcija koja daje najveću korist za broj ljudi.
Koncept utilitarizma prvi je put uveo britanski filozof, Jeremy Bentham, u 18. stoljeću.
Bentham razvija princip utilitarizma predlažući ideju da je ljudska sreća glavni cilj njihovog postojanja, a svaka radnja mora se mjeriti na temelju njegovog pozitivnog utjecaja na ljudsku sreću.
U kontekstu Indonezije, utilitarizam se koristi u mnogim javnim politikama, poput razvoja infrastrukture i zaštite okoliša.
Primjena utilitarizma u politikama razvoja infrastrukture može se vidjeti iz vladinih napora da povećaju pristupačnost i udobnost javnog prijevoza za koje se očekuje da će poboljšati dobrobit zajednice.
U međuvremenu, primjena utilitarizma u zaštiti okoliša može se vidjeti iz vladinih napora da smanji emisiju stakleničkih plinova i poboljšava kvalitetu zraka za koje se očekuje da će poboljšati dobrobit čovjeka u cjelini.
Međutim, u Indoneziji se pojavila i kritika utilitarizma, posebno u kontekstu ljudskih prava i socijalne pravde.
Neki kritičari smatraju da je utilitarizam previše usredotočen na prednosti većine i zanemaruju interese manjine.
Osim toga, kritičari također ističu problem mjerenja koristi i gubitaka, koje je često teško objektivno izmjeriti.
Ipak, utilitarizam ostaje jedna od važnih etičkih teorija u indonezijskom kontekstu i koristi se kao vodič u mnogim javnim politikama.
