Tehnike očuvanja hrane koriste se od davnina, poput očuvanja ribe s soli od strane vikinga u 9. stoljeću.
Prirodni konzervansi poput soli, octa i šećera od stotina godina koriste se za inhibiranje rasta mikroba u hrani.
Iako je suvremena tehnologija uvela mnoge nove metode očuvanja hrane, tradicionalna očuvanja poput sušenja, fumigacije i konzerviranja koristi se i danas.
Očuvanje hrane može povećati rok trajanja hrane, pomažući na taj način u smanjenju otpada u hrani i povećanju učinkovitosti proizvodnje hrane.
Očuvanje hrane također može povećati okus i teksturu hrane, poput dimljenog i kiselog mesa.
Suvremene tehnike očuvanja hrane, poput pasterizacije i visokih temperatura, mogu ubiti patogene mikrobe i proširiti rok trajanja proizvoda.
Tehnike očuvanja hrane također se koriste u kozmetici i farmaceutskoj industriji za proširenje roka trajanja proizvoda i povećanje stabilnosti aktivnih tvari.
Očuvanje hrane može se obaviti pomoću prirodnih sastojaka kao što su sok od limete, jabučni ocat i kokosov šećer.
Neke vrste namirnica koje su uglavnom sačuvane uključuju meso, ribu, povrće, voće i mliječne proizvode.
Iako očuvanje hrane može proširiti rok trajanja hrane, važno je obratiti pažnju na rok isteka i pohraniti hranu na pravu temperaturu kako bi se izbjeglo trovanje hranom.
